Pregledaj

KOMPLETNA IZDANJA

Premium sadržaj - zaštićeno lozinkom

Pregledajte i preuzmite kompletna izdanja ili pojedinačne članke.

Pregledaj

Puls norme – Aktuelno izdanje

God. 1. Br. 4. (2026)

Info o člancima, sažeci i ključne riječi, PDF preuzimanje

STANDARD “DOVOLJNO OZBILJNE POVREDE” KAO OSNOV ODGOVORNOSTI DRŽAVE ZA ŠTETU U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE

Prof. dr Esad Oruč, advokat iz Sarajeva i vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici / Internacionalnom Burch Univerzitetu Sarajevo

Rad analizira standard „dovoljno ozbiljne povrede“ kao savremeni kriterij odgovornosti države za štetu u pravu Bosne i Hercegovine, sa posebnim osvrtom na usaglašeno pravno shvatanje Panela za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti održanog 7. oktobra 2025. godine. Polazi se od teze da Panel nije stvorio novi osnov odgovornosti, već je institucionalno ujednačio i sistematizirao razvojnu liniju koja je u domaćoj sudskoj praksi bila vidljiva najmanje od odluke Vrhovnog suda Federacije BiH iz 2012. godine. Analiziraju se normativni temelji odgovornosti na različitim nivoima vlasti, evolucija od subjektiviziranog modela zasnovanog na voljnom elementu prema kvalifikovanom standardu protivpravnosti, te evropsko porijeklo kriterija ozbiljnosti povrede. Posebno se razmatraju odnos člana 172. ZOO-a i posebnih javnopravnih normi, pravna priroda shvatanja Panela, kriteriji jasnoće pravila, diskrecije, ispričivosti pravne greške i odstupanja od ustaljene prakse, kao i zasebna uloga posljedica za oštećenog. Zaključno se predlaže kvalifikacija domaćeg modela kao objektivizirane odgovornosti sa kvalifikovanim standardom protivpravnosti i dvostepeni test za njegovu buduću sudsku primjenu.

Ključne riječi: odgovornost države za štetu; dovoljno ozbiljna povreda; nezakonit i nepravilan rad; pravna sigurnost

IZMEĐU IDEALA I PRAKSE: LEGITIMITET MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA DVIJE DECENIJE NAKON STUPANJA NA SNAGU RIMSKOG STATUTA

Smilja Janković, MA, međunarodno pravo i ljudska prava (University for Peace) nezavisna istraživačica Balkantida, Sarajevo

Usvajanjem Rimskog statuta i njegovim stupanjem na snagu 2002. godine kosmopolitska ideja pravde koja nadilazi granice države prvi put je dobila trajni institucionalni oblik. Više od dvije decenije kasnije praksa Međunarodnog krivičnog suda omogućava znatno preciznije vrednovanje tog projekta nego što je to bilo moguće u vrijeme njegovog osnivanja. Rad polazi od teze da razmak između proklamovanog kosmopolitskog ideala i stvarnog djelovanja Suda nije prvenstveno posljedica nedosljedne primjene Rimskog statuta, već proizlazi iz institucionalnog modela uspostavljenog samim Statutom: režima nadležnosti zasnovanog na pristanku država, ovlaštenja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija iz članova 13. i 16, načela komplementarnosti iz člana 17. te nepostojanja vlastitih mehanizama prinude. Normativna analiza povezana je s razvojem sudske prakse od 2010. do 2026. godine, uključujući postupke koji se odnose na Sudan, Ukrajinu, Palestinu i Filipine, te pitanja imuniteta visokih državnih zvaničnika i izvršenja naloga za hapšenje. Zaključuje se da dugoročni legitimitet Međunarodnog krivičnog suda zavisi manje od formalnih ovlaštenja, a više od njegove sposobnosti da međunarodno krivično pravo primjenjuje dosljedno, nepristrasno i nezavisno od geopolitičkih interesa.

Ključne riječi: Međunarodni krivični sud; Rimski statut; kosmopolitska pravda; komplementarnost; legitimitet

KOMPARATIVNA ANALIZA USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE I USTAVA SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA: USTAVNA RASPODJELA NADLEŽNOSTI, INTERPRETATIVNA FUNKCIJA USTAVNOG SUDSTVA I RAZVOJ USTAVNE DOKTRINE

Mr. sci. Kukuruz Sifet, Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, Šef Odjeljenja za srednje opće obrazovanje

Rad analizira sličnosti i razlike između Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Sjedinjenih Američkih Država, polazeći od pretpostavke da oba ustava uspostavljaju složenu državnu strukturu zasnovanu na podjeli nadležnosti između centralnog i nižih nivoa vlasti, uz ključnu ulogu ustavnog sudstva u tumačenju ustavnih normi. Posebna pažnja posvećena je komparativnoj analizi ustavne raspodjele nadležnosti, metodama ustavne interpretacije te razvoju ustavne doktrine kroz sudsku praksu. Rad razmatra u kojoj mjeri iskustva Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država, naročito u pogledu razvoja doktrine implicitnih nadležnosti, supremacije saveznog prava i dinamičkog tumačenja ustava, mogu predstavljati relevantan komparativni okvir za razumijevanje ustavne pozicije i interpretativne funkcije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Istovremeno se ukazuje na specifičnosti Ustava Bosne i Hercegovine kao dijela međunarodnog mirovnog sporazuma, što njegovom tumačenju daje izraženu međunarodnopravnu dimenziju. Primjenom normativne, komparativnopravne i doktrinarne metode rada zaključuje se da, uprkos različitom historijskom i pravnom kontekstu nastanka, oba ustavna sistema potvrđuju da sudska interpretacija predstavlja jedan od najvažnijih mehanizama razvoja ustavnog prava i prilagođavanja ustavnog poretka savremenim društvenim izazovima.

Ključne riječi: Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Sjedinjenih Američkih Država, raspodjela nadležnosti, ustavna interpretacija, implicitne nadležnosti, ustavna doktrina, federalizam.

VIDEO NADZOR NA RADNOM MJESTU: NA IVICI LEGITIMNOG INTERESA POSLODAVCA I PRAVA RADNIKA NA PRIVATNOST

Danijela Radonić, MA, Viši privredni sud, Sekretar suda

U oblasti tehničke zaštite, te s tim u vezi zaštite lica i imovine video-nadzor predstavlja najzastupljenije sredstvo zaštite. Poslovanje brojnih subjekata je vezano za ovu tehničku mjeru što dovodi do toga da potencijalno postoji rizik po prava i slobode fizičkih lica – nosilaca podataka koji se zateknu u štićenom prostoru. Zbog toga, autorica u radu analizira uticaj videonadzora na radnom mjestu u odnosu na prava radnika. Otežavajuća okolnost po prava radnika jeste činjenica da se trenutno važeći propisi o radu u Bosni i Hercegovini ne bave uređenjem video-nadzora, što ukazuje da se u ovoj oblasti moraju sagledati i primjenjivati određeni standardi u oblasti privatnosti, kao šireg prava koje obuhvata i zaštitu ličnih podataka, zatim praksa Evropskog suda za ljudska prava, te stavovi i mišljenja Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH.

Ključne riječi: video-nadzor, radnik, lični podatak, poslodavac

PRAKSA KANTONALNOG SUDA U SARAJEVU U PRIMJENI ODREDBE ČLANA 312. STAV 1. TAČKA K) ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE U ŽALBENIM POSTUPCIMA PROTIV PRVOSTEPENIH PRESUDA, S OSVRTOM NA PRAVO STRANKE NA OBRAZLOŽENU SUDSKU ODLUKU

Dejana Petković, magistar prava, Sudski stručni saradnik Kantonalnog suda u Sarajevu

Obaveza suda da nakon provedenog krivičnog postupka donese obrazloženu presudu u kojoj će dati jasne i dovoljne razloge u pogledu svih odlučnih činjenica, odnosno odgovoriti na sva pravno relevantna pitanja, kao i na prigovore stranaka istaknute tokom postupka, propisana je ne samo Zakonom o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, već se i prema praksi Evropskog suda za ljudska prava smatra jednim od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nepostupanje u skladu sa naprijed navedenom obavezom, povlači za sobom bitnu povredu odredbi krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, naravno, ukoliko na istu bude ukazano žalbom, jer na bitne povrede odredbi krivičnog postupka drugostepeni sud ne pazi po službenoj dužnosti. Cilj ovog rada jeste da se kroz praksu Kantonalnog suda u Sarajevu, prikažu neki od najčešćih razloga pobijanja i ukidanja prvostepenih presuda koji se tiču navedene bitne povrede odredbi krivičnog postupka, obzirom da je kroz praksu primijećeno da se prvostepene presude najčešće pobijaju upravo iz ovog žalbenog osnova, te da se skrene pažnja na neke od najčešćih propusta prvostepenog suda i time eventualno spriječi ukidanje presuda u budućnosti. Osim toga, cijenim da bi analiziranje konkretnih primjera iz sudske prakse u ovoj oblasti, moglo biti od pomoći ne samo sudijama i stručnim saradnicima, već I drugim pravnim praktičarima, bez obzira da li se bave predmetima prvostepene ili drugostepene sudske instance u ovoj oblasti, te doprinijeti barem malo razvoju sudske prakse i eventualno dati odgovor na neke nedoumice u radu prvostepenih sudova.

Ključne riječi: član 312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, član 6. Evropske konvencije, izreka nerazumljiva, protivrječnost, obrazloženje, prijedlog, prigovor, odlučne činjenice, presuda

Časopis je od prvog broja indeksiran u CEOOL bazi.

ISSN 3029-4908  (Online)

ISSN  3029-4894  (Print)

PULS NORME Izbornik

Puls norme – Prethodno izdanje

God. 1. Br. 3. (2026)

Info o člancima, sažeci i ključne riječi, PDF preuzimanje

UREĐENJE UPRAVLJANJA KORIŠTENJA ZAJEDNIČKOM STVARI U VANPARNIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE

Prof. dr Esad Oruč, advokat iz Sarajeva i vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici / Internacionalnom Burch Univerzitetu Sarajevo

Rad analizira postupak uređenja upravljanja i korištenja stvari u suvlasništvu u pravu Bosne i Hercegovine, s posebnim osvrtom na njegovu pravnu prirodu, odnos prema sporazumu suvlasnika i procesne probleme koji se javljaju u sudskoj praksi. Polazi se od stava da ovaj postupak ima supsidijarni i privremeni karakter, jer sud intervenira tek kada suvlasnici ne mogu sporazumno urediti način upravljanja ili korištenja zajedničke stvari, pri čemu se odlukom suda ne mijenja stvarnopravna struktura suvlasništva, već se uređuje način vršenja već postojećih suvlasničkih ovlaštenja. Posebna pažnja posvećena je sporazumu suvlasnika o korištenju stvari, naročito pitanju njegovog dejstva prema pravnim sljednicima, kao i potrebi jasnijeg normativnog uređenja forme i publiciteta takvog sporazuma. U radu se razmatraju i sporna procesna pitanja, uključujući 3 PULS NORME God 1, Broj 3 Maj/Svibanj – Juni/Lipanj, 2026 aktivnu legitimaciju suvlasnika koji nije u faktičkom posjedu, odnos ovog postupka prema postupku razvrgnuća suvlasništva, te problem upućivanja na parnicu u slučaju osporavanja prava ili obima prava na zajedničkoj stvari. Analiza pokazuje da važeće zakonsko rješenje može omogućiti zloupotrebu procesnih ovlaštenja, naročito kada se predlagač automatski upućuje na parnicu bez prethodne ocjene vjerovatnosti osporenog prava. Zato se predlaže rješenje prema kojem bi sud na parnicu upućivao onu zainteresiranu osobu čije pravo smatra manje vjerovatnim. Rad posebno ukazuje i na značaj privremenog uređenja odnosa među suvlasnicima, kao i na pojavu funkcionalne transformacije ovog postupka u kvazi-razvrgnuće u slučajevima neusklađenog zemljišnoknjižnog i faktičkog stanja. Zaključno se ističe potreba preciznijeg normativnog razgraničenja ovog instituta od srodnih instituta stvarnog prava, te potreba izmjena procesnih pravila radi efikasnije i pravičnije zaštite prava suvlasnika.

Ključne riječi: suvlasništvo; postupak uređenja upravljanja i korištenja zajedničkom stvari; sporazum suvlasnika; vanparnični postupak; razvrgnuće suvlasništva

VIDEONADZOR U POSLOVNOJ I SUDSKOJ PRAKSI: ZAKONITOST UVOĐENJA, ZAŠTITA PODATAKA I DOPUŠTENOST DOKAZA

Emina Bešlija, Fond za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine i Doc. dr. Davor Trlin, Fakultet za ekonomske i društvene studije Internacionalnog Univerziteta Burch Sarajevo

Apstrakt Rad analizira pravni okvir videonadzora na radnom mjestu u Bosni i Hercegovini, s fokusom na uslove za zakonitu primjenu, proceduru uvođenja, pravila čuvanja snimaka, prava radnika te praksu Agencije za zaštitu ličnih podataka (AZLP). Analiza se primarno temelji na novom Zakonu o zaštiti ličnih podataka BiH iz 2025. godine (posebno članu 57), principima legitimnog interesa, nužnosti i srazmjernosti, te relevantnoj sudskoj i upravnoj praksi. Posebna pažnja posvećena je praktičnim aspektima upotrebe video- snimaka kao dokaza u krivičnim postupcima, ali i u građanskim parnicama te radnim sporovima. Cilj rada je ukazati na pravne modalitete postizanja balansa između zaštite imovine poslodavca i prava 29 PULS NORME God 1, Broj 3 Maj/Svibanj – Juni/Lipanj, 2026 radnika na privatnost. Ključni zaključak je da je videonadzor dopušten isključivo uz striktno poštovanje transparentnosti, minimalne invazivnosti i očuvanja dostojanstva zaposlenih.

Ključne riječi: videonadzor, zaštita ličnih podataka, poslodavac, radnici, AZLP, BiH, krivični postupak, privatnost, legitimni interes.

ZASTARA RAZREZA POREZA KAO POREZNE OBAVEZE U ZAKONIMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Advokat Nedžad Beća, mr. iur., Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću. Nedžad E. Beća

U ovom radu autor analizira zakonske propise kojima je uređeno pitanje zastare razreza poreznih obaveza u zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno u Zakonu o poreznoj upravi Federacije Bosne I Hercegovine (“Službene novine FBiH”, broj: 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14, 91/15 i 44/22) i Zakonu o porezu na dobit Federacije BIH (“Službene novine FBiH”, br. 15/2016 i 15/2020). Rad sadrži i analizu načina na koji je pitanje zastare razreza poreznih obaveza uređeno u Zakona o poreskom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik RS”, br. 78/2020 i 37/2022) kao i uporednih zakonskih rješenja (zakonima Republike Hrvatske i Republike Srbije). 43 PULS NORME God 1, Broj 3 Maj/Svibanj – Juni/Lipanj, 2026 Predmetno pitanje je u radu analizirano i u odnosu na pitanje principa vladavine prava i pravne sigurnosti kao i kvaliteta trenutnih zakonskih rješenja.

Ključne riječi: Direktni porezi, zastara, zastara razreza porezne obaveze, inspekcijski nadzor, vladavina prava, pravna sigurnost, pravo na imovinu.

IZBOR KRITERIJA ZA DODJELU UGOVORA KAO FAKTOR EFIKASNOSTI JAVNIH NABAVKI U BiH: IZMEĐU NORMATIVNOG OKVIRA I PRAKSE

Muamer Voloder dipl. Iur. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo Podružnica Termoelektrana Tuzla Stručni saradnik za pravne poslove i zastupanje društva

U sistemu javnih nabavki Bosne i Hercegovine kriterij ekonomski najpovoljnije ponude (ENP) i dalje je u praksi potisnut u korist kriterija najniže cijene, iako zakonodavni okvir ne daje prednost nijednom od njih. Rad analizira razloge takve prakse, s posebnim fokusom na operativne i metodološke izazove u primjeni ENP kriterija, uključujući problem definisanja potkriterija i razgraničenja faze kvalifikacije i ocjene ponuda. Korištene su metode normativne analize, analize prakse i komparativna metoda. Rezultati ukazuju da nedostatak jasnih smjernica i ograničeni institucionalni kapaciteti predstavljaju ključne prepreke širem korištenju ovog kriterija. Zaključno, unapređenje sistema zahtijeva kombinaciju normativnih i institucionalnih mjera u cilju efikasnijeg i 57 PULS NORME God 1, Broj 3 Maj/Svibanj – Juni/Lipanj, 2026 racionalnijeg upravljanja javnim sredstvima.

Ključne riječi: javne nabavke, najniža cijena, ekonomski najpovoljnija ponuda – ENP,

EKONOMSKA SUŠTINA I FORMALNO POSTUPANJE U JAVNIM NABAVKAMA-IMPLIKACIJE NA NASTANAK ŠTETE

Doc. dr. Mirsada Murtić UHY Revident doo Mostar,ovlašteni revizor

Rad analizira odnos ekonomske suštine i formalnog postupanja u postupcima javnih nabavki, sa posebnim osvrtom na implikacije koje takav odnos ima na nastanak štete, naročito u vidu izgubljene dobiti. Fokus je na situacijama u kojima je ponuđač izabran kao najpovoljniji, ali ugovor nije realizovan usljed žalbenih postupaka ili nepostupanja ugovornog organa. Polazeći od pravnog okvira i sudske prakse, rad ukazuje da formalno nepostojanje ugovora ne isključuje postojanje štete, ukoliko postoji realna i dokaziva mogućnost njegove realizacije. Poseban značaj daje se ulozi ekonomskog vještačenja u kvantifikaciji izgubljene dobiti, kroz definisanje ključnih metodoloških koraka i primjenu principa ekonomske suštine iznad pravne forme. Rad potvrđuje da pravilno razumijevanje ekonomskog sadržaja transakcija ima ključnu ulogu u utvrđivanju i naknadi štete u postupcima javnih nabavki.

Ključne riječi: izgubljena dobit, javne nabavke, ekonomsko vještačenje, naknada štete, najpovoljniji ponuđač, praksa 74 PULS NORME God 1, Broj 3 Maj/Svibanj – Juni/Lipanj, 2026 primjene propisa, ekonomska analiza, procjena štete, suština iznad forme.

Puls norme – Prethodno izdanje

God. 1. Br. 2. (2026)

Info o člancima, sažeci i ključne riječi, PDF preuzimanje

BRADY DOKTRINA I ŠTO IZ NJE MOŽEMO NAUČITI O PRAVU ODBRANE NA PRISTUP DOKAZIMA U KORIST OSUMNJIČENOG, ODNOSNO OPTUŽENOG

Prof. dr. Haris Halilović, Redoviti profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu

U članku se razmatra obaveza tužitelja da upozna suprotnu stranu sa dokazima koji joj idu u korist, a koji mogu imati odlučujući utjecaj na ishod postupka, kako u vezi sa donošenjem odluke o krivnji, tako i u vezi sa kvalifikacijom djela te krivičnom sankcijom. U Sjedinjenim Američkim Državama ova obaveza ustanovljena u predmetu Brady protiv savezne države Maryland, poznata i pod nazivom Brady doktrina (engl. Brady doctrine), odnosno Brady pravilo (engl. Brady rule) jedna je od garancija pravičnog postupka. Pravo na odbranu sastavnim je dijelom postulata pravičnog postupka i u Bosni i Hercegovini te se u tom kontekstu u članku također razmatraju njegovi aspekti u odredbama pozitivnog krivičnog procesnog prava, a imajući u vidu rješenja uspostavljena u američkom pravu. U domaćem pravu propisi krivičnog postupka pružaju garanciju osumnjičenom da u toku PULS NORME God 1, Broj 2 Mart/Ožujak – April/Travanj, 2026 istrage bude upoznat s dokazima koji mu idu u korist, a koji se nalaze u posjedu tužitelja. Ovo pravo međutim može biti ograničeno interesima istrage o čemu odlučuje tužitelj bez mogućnosti sudskog preispitivanja njegove odluke. Postavlja se dakle pitanje u kojoj mjeri uporedna rješenja mogu biti osnovom razmatranja domaće jurisprudencije ali i zakonodavstva kao i smjerokazom postupanja u krivičnim postupcima u Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi: Brady doktrina, pravo na odbranu, pravo na informiranje, pravičan postupak.

ZAŠTITA NAJBOLJEG INTERESA DJETETA U POSTUPCIMA OVRHE RADI OSTVARENJA OSOBNIH ODNOSA I NEPOSREDNIH KONTAKATA RODITELJA S DJETETOM

Dr. sc. Mirjana Kevo, Sutkinja Kantonalnog suda u Mostaru i mr. sc. Amela Trumić, Sudija Kantonalnog suda u Tuzli

U radu se razmatraju specifičnosti postupka ovrhe u obiteljskim stvarima, s posebnim naglaskom na ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa između roditelja i djece. U svim postupcima koji se odnose na djecu važno je ponajprije ostvariti najbolji interes djeteta, koji ima prednost u odnosu na ostale interese i zahtjeve. Zaštita najboljeg interesa djeteta u postupcima ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa između roditelja i djece značila bi zahtjev da se ovrha provede tako da osobni odnosi i neposredni kontakti koriste djetetu ili eventualno na način koji će djetetu najmanje štetiti, pazeći pritom da se dijete ne izlaže nepotrebnom stresu te da se ovršne radnje prilagode okolnostima svakog konkretnog slučaja. Autorice analizom postojećih zakonskih rješenja ponuđenih u Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine i sudske prakse te usporedbom s rješenjima ponuđenim u poredbenom pravu zauzimaju stav da ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata roditelja s djetetom nužno zahtijeva normativnu regulativu u obliku posebnih pravnih pravila, izdvojenih i od pravila za ovrhu radi predaje djeteta. Posebno poglavlje posvećeno je analizi relevantnih odluka Europskog suda za ljudska prava jer problemi da se pojedini roditelji s kojima dijete žive ne pridržavaju ovršnih sudskih odluka, te nemogućnosti države da osigura provedbu ovrhe osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim ne živi često dovode u pitanje ostvarenje konvencijskog prava na poštivanje obiteljskog života tog roditelja. Na temelju provedene analize iznose se de lege ferenda prijedlozi izmjena Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine s ciljem djelotvornije zaštite najboljeg interesa djeteta, kao i ostvarivanja njegovog prava da izrazi svoje mišljenje i bude saslušano u ovim postupcima.

Ključne riječi: najbolji interes djeteta, ovrha osobnih odnosa roditelja i djece, pravo na poštivanje obiteljskog života, Porodični zakon, Europski sud za ljudska prava.

INSTITUT DOSJELOSTI U KONTEKSTU ZABRANE RASPOLAGANJA DRŽAVNOM IMOVINOM U BOSNI I HERCEGOVINI

V. Prof. dr Esad Oruč, advokat; vanredni profesor na Internacionalnom Burč univerzitetu u Sarajevu i docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici

Rad analizira odnos između dosjelosti kao originarnog načina sticanja prava vlasništva i zabrane raspolaganja državnom imovinom u Bosni i Hercegovini. Polazeći od klasične stvarnopravne doktrine, ukazuje se da je raspolaganje vezano za voljni pravni akt i pravni promet, dok dosjelost nastaje nezavisno od volje prethodnog titulara, bez pravnog kontinuiteta, te se ne može podvesti pod pojam prenosa vlasništva. Analizira se savremena sudska praksa, posebno odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-2990/22, kojom se uvodi funkcionalni pristup zasnovan na krajnjem efektu promjene titularstva prava vlasništva. Takav pristup dovodi do odstupanja od klasičnog dogmatskog razumijevanja dosjelosti i otvara pitanje granica sudskog tumačenja. Rad zaključuje da pitanje dosjelosti na državnoj imovini zahtijeva kontekstualan pristup koji uvažava pravnu prirodu instituta, pravnu sigurnost i legitimna očekivanja pravnih subjekata.

Ključne riječi: dosjelost, zabrana raspolaganja, državna imovina, pravo vlasništva, originarno sticanje, raspolaganje, pravna sigurnost, legitimna očekivanja

UPOREDNI PRIKAZ KLJUČNIH NOVINA IZ ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI I NASILJA PREMA ŽENAMA U FEDERACIJI BIH, S POSEBNIM OSVRTOM NA ELEMENTE PREUZETE IZ ISTANBULSKE KONVENCIJE I SUDSKU PRAKSU

Dejana Petković, magistar prava Sudski stručni suradnik Kantonalnog suda u Sarajevu

Nasilje u porodici je jedan od gorućih problema u bosanskohercegovačkom društvu, a prvi vid odbrane od te vrste nasilja jeste izricanje zaštitnih mjera, koje žrtvi omogućavaju da na što lakši način izađe iz nasilne sredine, odnosno da udalji nasilnika od sebe. Obzirom na učestalost djela nasilja u porodici, zakonodavna vlast je prepoznala potrebu usklađivanja važećih zakonskih propisa koji se tiču ove tematike, sa Konvencijom Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija), imajući u vidu da se radi o prvom pravno obavezujućem instrumentu u Evropi u ovoj oblasti koji nudi rješenja koja imaju za cilj nultu toleranciju prema nasilju u porodici. Obzirom da navedena Konvencija predstavlja veliki korak naprijed u pogledu pravne zaštite od nasilja u porodici, u ovom radu analiziraću najznačajnije odredbe novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji BiH koje direktno implementiraju Istanbulsku konvenciju, te analizu najznačajnijih novina u odnosu na raniji Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u F BiH, sa osvrtom na relevantnu sudsku praksu.

Ključne riječi: Istanbulska konvencija, radnja nasilja, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, osnov sumnje, procjena rizika, zaštitne mjere

TERET DOKAZIVANJA ČINJENICA ILI OBAVEZA VODITELJA POSTUPKA DA UTVRDI MATERIJALNU ISTINU U POSTUPCIMA KONTROLE UPRAVE ZA INDIREKTNO OPOREZIVANJE

Advokat Nedžad Beća, mr. iur., Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću Nedžad E. Beća

Predmet ovog rada jeste analiza pozitivno pravnih rješenja kojima se uređuje pitanje utvrđivanja činjenica u postupcima inspekcijskog nadzora kog vrše inspektori Uprave za indirektno oporezivanje vezano za porez na dodatu vrijednost . U radu je izvršeno poređenje načina na koji je to pitanje uređeno općim i posebnim propisima, prava i obaveza voditelja postupka i stranke sa aspekta općih i posebnih propisa, te način na koji Sud Bosne i Hercegovine primjenjuje te propise. Izvršena je analiza odredbi Zakon o upravnom postupku (“Sl. glasnik BiH”, br. 29/2002, 12/2004, 88/2007, 93/2009, 41/2013 i 53/2016) i Zakona o postupku indirektnog oporezivanja (“Sl. glasnik BiH”, br. 89/2005 i 100/2013).Pored toga, u radu su analizirani i stavovi Suda Bosne i Hercegovine vezani za predmetno pitanje kao i uticaj trenutnih zakonskih rješenja i sudskih odluka na pitanje pravne sigurnosti, vladavine prava i prava na imovinu subjekata inspekcijskog nadzora.

Ključne riječi: Uprava za indirektno oporezivanje, postupak indirektnog oporezivanja, inspekcijski nadzor, teret dokazivanja, materijalna istina, vladavina prava, pravna sigurnost, pravo na imovinu.

ULOGA FORENZIČKE REVIZIJE U DOKAZIVANJU PRIVREDNOG KRIMINALA – GRANICE I DOMETI VJEŠTAČENJA

Doc. dr. Mirsada Murtić, Uhy Revident doo Mostar, ovlašteni revizor i mr. sc. Admir Salkić, FINPROFI doo, društvo za računovodstvo i reviziju, certificirani računovođa

Forenzička revizija ima sve značajniju ulogu u krivičnim postupcima koji se odnose na privredni kriminal, posebno u predmetima koji se tiču poreznih utaja, zloupotrebe položaja i finansijskih manipulacija. Cilj ovog rada je analizirati ulogu i značaj forenzičke revizije kao dokaznog sredstva, sa posebnim osvrtom na granice ovlaštenja sudskog vještaka i odnos između stručnog nalaza i sudske ocjene dokaza. Rad se zasniva na analizi aktuelnih pravnih propisa, relevantne sudske prakse i praktičnih primjera iz forenzičke revizije. Posebna pažnja posvećena je identifikaciji tipičnih grešaka u nalazima vještaka, kao i rizicima izlaza van okvira stručnih ovlaštenja, što može imati uticaj na zakonitost i pravilnost sudskih odluka. Zaključno, rad ukazuje na potrebu jasnog razgraničenja između stručne i pravne ocjene, te unapređenja standarda forenzičkog vještačenja u funkciji efikasnijeg otkrivanja i procesuiranja privrednog kriminala.

Ključne riječi: forenzička revizija, vještačenje, privredni kriminal, dokaz, porezna utaja

Puls norme – Prethodno izdanje

God. 1. Br. 1. (2026)

Info o člancima, sažeci i ključne riječi, PDF preuzimanje

PRAVNI POLOŽAJ DJETETA U SLUČAJU PRESTANKA IZVANBRAČNE ZAJEDNICE

Dr. sci. Mirjana Kevo, sutkinja Kantonalnog suda u Mostaru

Autorica u radu analizira zakonodavna rješenja i iznosi stavove o pravnom položaju djeteta u slučaju prestanka izvanbračne zajednice. Prvotno će biti određen sam pojam izvanbračne zajednice, kao neformalne zakonske kategorije, a potom će se analizirati rješenja o postupku odlučivanja o pitanjima sa kojim će roditeljem živjeti maloljetno dijete, o načinu održavanja odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem i o roditeljskom staranju, te uzdržavanju u slučaju prestanka izvanbračne zajednice, ponuđena u bosanskohercegovačkom i poredbenom pravu pojedinih postjugoslovenskih zemalja. Nakon analize ponuđenih zakonskih rješenja ukazat će se na nedostatke zakonodavne regulative i predložiti određeni prijedlozi de lege ferenda, u cilju izmjena i dopuna Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine propisivanjem obveznog provođenja posredovanja pred organom starateljstva prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljskog staranja i osobnih odnosa s djetetom (pored postupka razvoda braka u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete), te omogućiti pokretanje postupka na temelju zajedničkog zahtjeva za donošenje odluke o roditeljskom staranju u situacijama kad su roditelji prethodno postigli sporazum o zajedničkom roditeljskom staranju, koji bi predstavljao pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja roditeljskog staranja u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u porodičnoj zajednici, čime bi se ostvarila zaštita interesa djeteta uz znatno kraće i efikasnije postupke, u odnosu na postojeće.

Ključne riječi: izvanbračna zajednica, način održavanja odnosa i neposrednih kontakata, roditeljsko staranje.

PRIMJENA ZAKONA O ZAŠTITI OD KLEVETE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE U SUDSKOJ PRAKSI

Dejana Petković, MA, sudski stručni saradnik Kantonalnog suda u Sarajevu

Usljed jačanja uticaja medija, društvenih mreža i internet portala na svakodnevni život ljudi, čast, ugled i dostojanstvo pojedinca izloženi su povredama više nego ikad, što na sudovima u Federaciji BiH, a posebno Općinskom i Kantonalnom sudu u Sarajevu, kao najvećim sudovima u Federaciji BiH, dovodi do povećanja broja postupaka po tužbama za naknadu štete zbog klevete, tako da je analiza postojeće zakonske regulative i sudske prakse u tom pogledu, od značaja ne samo za nosioce pravosudnih funkcija koji rješavaju u takvim predmetima, već i za novinare, urednike, vlasnike web portala i medijskih kuća, koji su najčešće u ulozi tuženih u ovim predmetima. Ovim radom, nastojala sam da identifikujem osnovne pojmove i probleme na koje se može naići u rješavanju predmeta po tužbama za klevetu, sa posebnim osvrtom na SLAPP tužbe, cijeneći, kako postojeću zakonsku regulativu Federacije BiH, tako i relevantnu sudsku praksu, uključujući i presude koje sam radila kao sudski stručni saradnik Kantonalnog suda u Sarajevu, a za koje cijenim da mogu biti od pomoći sudijama i sudskim stručnim saradnicima koji rade na ovakvim predmetima.

Ključne riječi: sloboda izražavanja, kleveta, SLAPP tužbe, javna ličnost, izuzeci od odgovornosti.

DOKAZ O PLAĆENOJ NAKNADI ZA POKRETANJE ŽALBENOG POSTUPKA PREMA ZAKONU O JAVNIM NABAVKAMA BIH – PRAVNA DILEMA, PRAKTIČNA PRIMJENA I POSTEPENO STVARANJE SUDSKE PRAKSE

Muamer Voloder, dipl. iur. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo Podružnica Termoelektrana Tuzla, Stručni saradnik za pravne poslove i zastupanje društva

Rad analizira pravne i praktične aspekte nove zakonske obaveze dostavljanja dokaza o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka prema Zakonu o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH”, broj 50/24). Poseban fokus stavljen je na tumačenje izraza „dokaz o plaćenoj naknadi” i zahtjeva da se „nesumnjivo utvrdi da je transakcija izvršena”, što u praksi otvara dileme oko prihvatljivosti uplatnica, bankovnih izvoda i elektronskih potvrda kao dokaza. Autor ukazuje na nedostatak usklađenosti između zakonskih rokova za izjavljivanje i odlučivanje o žalbi, kao i na period pravne praznine koji je nastao između stupanja zakona na snagu i donošenja instruktivnih akata. Analizom normativnog okvira, uputstava Agencije za javne nabavke i sudske prakse, rad zaključuje da nova zakonska rješenja doprinose većoj fiskalnoj disciplini i smanjenju zloupotreba prava na žalbu, ali istovremeno zahtijevaju dodatno normativno preciziranje radi osiguranja ujednačene i pravedne primjene u praksi.

Ključne riječi: javne nabavke, žalbeni postupak, dokaz o uplati, rokovi, URŽ BiH.

FORMALNA JEDNAKOST I STVARNE RAZLIKE: VJEŠTAK TUŽILAŠTVA I VJEŠTAK ODBRANE U KRIVIČNOM POSTUPKU

doc.dr.sc. Mirsada Murtić Uhy Revident doo Mostar, ovlašteni revizor

Ovaj rad analizira ulogu i procesni položaj sudskog vještaka kojeg predlaže tužilaštvo i sudskog vještaka kojeg predlaže odbrana u krivičnom postupku. Iako važeći pravni okvir formalno zahtijeva da svi sudski vještaci postupaju nepristrasno i nezavisno, bez obzira na stranu koja ih predlaže, u praksi dolazi do određenih razlika koje proizlaze iz različitog procesnog konteksta u kojem se vještačenja provode i prezentiraju. Analiza je usmjerena na normativni okvir vještačenja, okolnosti angažovanja vještaka, dostupnost spisa i dokumentacije, vremenska ograničenja, kao i metodološke pristupe u utvrđivanju relevantnih činjenica. Posebna pažnja posvećena je tretmanu sumnje i vrednovanju vještačkih nalaza u svjetlu načela in dubio pro reo. Zaključuje se da uočene razlike između vještaka tužilaštva i vještaka odbrane ne proizlaze iz profesionalne pristrasnosti, već iz njihove procesne uloge u krivičnom postupku, pri čemu se ističe ključna odgovornost suda da kritički cijeni nalaze vještaka radi osiguranja pravičnog suđenja.

Ključne riječi: sudski vještak; vještak tužilaštva; vještak odbrane; krivični postupak; vještačenje; procesni položaj; nepristrasnost; pravično suđenje.

PRAVO NA RAZVRGNUĆE SUVLASNIČKE ZAJEDNICE I NJEGOVA OGRANIČENJA

V. Prof. dr. Esad Oruč, advokat; vanredni profesor na Internacionalnom Burč univerzitetu u Sarajevu i docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici

Rad se bavi institutom razvrgnuća suvlasničke zajednice, s posebnim osvrtom na pravnu prirodu prava na razvrgnuće i ograničenja njegove realizacije. Polazeći od shvatanja suvlasništva kao imovinske i interesne zajednice privremenog karaktera, u radu se razmatra pravo suvlasnika da zahtijeva razvrgnuće zajednice, kao i pitanje njegove kvalifikacije u pravnoj teoriji. Posebna pažnja posvećena je analizi situacija u kojima razvrgnuće nije moguće ili nije dopušteno, pri čemu se razlikuju normativna ograničenja i faktičke zapreke za provođenje razvrgnuća. U tom kontekstu razmatraju se slučajevi u kojima je razvrgnuće isključeno zbog imperativnih zakonskih normi ili prirode stvari, kao i problemi koji se javljaju kod razvrgnuća suvlasništva na nekretninama sa bespravno izgrađenim objektima i kod postojanja izvanknjižnog suvlasništva. Poseban dio rada posvećen je razvrgnuću u nevrijeme, zaštiti prava trećih lica i zabrani zloupotrebe prava, uz osvrt na sudsku praksu i uporednopravna rješenja. Na kraju se razmatra pitanje mogućnosti odricanja od prava na razvrgnuće, s posebnim naglaskom na zakonska ograničenja takvog odricanja.

Ključne riječi: suvlasništvo, razvrgnuće suvlasničke zajednice, pravo na razvrgnuće, ograničenja razvrgnuća, mogućnost i dopuštenost razvrgnuća.

GRANICE OPOREZIVANJA PRIHODA IZ RADNOG ODNOSA: OBLIGACIONI ODNOSI I ,,VELIKI DOPRINOSI”

Advokat Nedžad Beća, mr. iur., Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću. Nedžad E. Beća

Ovaj rad analizira porezno-pravni tretman obligaciono-pravnih odnosa između pravnih lica i njihovih zaposlenika ili direktora u praksi nadležnih organa Federacije Bosne i Hercegovine, s posebnim osvrtom na obavezu obračuna i uplate tzv. „velikih doprinosa”. Povod za istraživanje predstavlja praksa poreznih organa i sudova da pojedina davanja zaposlenicima kvalificiraju kao prihode iz nesamostalne djelatnosti, bez prethodnog utvrđivanja njihove stvarne pravne prirode. Rad se zasniva na normativnoj analizi odredbi Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o radu, Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak, uz primjenu načela materijalne istine i principa substance over form. Posebna pažnja posvećena je razgraničenju radno-pravnih i obligaciono-pravnih odnosa te uslovima za nastanak obaveze obračuna doprinosa na osnovu plaće. Analizom primjera iz prakse ukazuje se na nedostatak zakonskog uporišta za automatsko oporezivanje takvih davanja kao prihoda iz radnog odnosa te se zaključuje da takva praksa dovodi do povrede načela zakonitosti, pravne sigurnosti i prava na imovinu.

Ključne riječi: porezno pravo; doprinosi; prihod iz radnog odnosa; obligacioni odnosi; pozajmica; neosnovano obogaćenje; materijalna istina; Porezna uprava FBiH; pravna sigurnost.