Pregledaj

KOMPLETNA IZDANJA

Premium sadržaj - zaštićeno lozinkom

Pregledajte i preuzmite kompletna izdanja ili pojedinačne članke.

Pregledaj

Puls norme – Aktuelno izdanje

God. 1. Br. 1. (2026)

Info o člancima, sažeci i ključne riječi, PDF preuzimanje

PRAVNI POLOŽAJ DJETETA U SLUČAJU PRESTANKA IZVANBRAČNE ZAJEDNICE

Dr. sci. Mirjana Kevo, sutkinja Kantonalnog suda u Mostaru

Autorica u radu analizira zakonodavna rješenja i iznosi stavove o pravnom položaju djeteta u slučaju prestanka izvanbračne zajednice. Prvotno će biti određen sam pojam izvanbračne zajednice, kao neformalne zakonske kategorije, a potom će se analizirati rješenja o postupku odlučivanja o pitanjima sa kojim će roditeljem živjeti maloljetno dijete, o načinu održavanja odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem i o roditeljskom staranju, te uzdržavanju u slučaju prestanka izvanbračne zajednice, ponuđena u bosanskohercegovačkom i poredbenom pravu pojedinih postjugoslovenskih zemalja. Nakon analize ponuđenih zakonskih rješenja ukazat će se na nedostatke zakonodavne regulative i predložiti određeni prijedlozi de lege ferenda, u cilju izmjena i dopuna Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine propisivanjem obveznog provođenja posredovanja pred organom starateljstva prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljskog staranja i osobnih odnosa s djetetom (pored postupka razvoda braka u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete), te omogućiti pokretanje postupka na temelju zajedničkog zahtjeva za donošenje odluke o roditeljskom staranju u situacijama kad su roditelji prethodno postigli sporazum o zajedničkom roditeljskom staranju, koji bi predstavljao pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja roditeljskog staranja u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u porodičnoj zajednici, čime bi se ostvarila zaštita interesa djeteta uz znatno kraće i efikasnije postupke, u odnosu na postojeće.

Ključne riječi: izvanbračna zajednica, način održavanja odnosa i neposrednih kontakata, roditeljsko staranje.

PRIMJENA ZAKONA O ZAŠTITI OD KLEVETE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE U SUDSKOJ PRAKSI

Dejana Petković, MA, sudski stručni saradnik Kantonalnog suda u Sarajevu

Usljed jačanja uticaja medija, društvenih mreža i internet portala na svakodnevni život ljudi, čast, ugled i dostojanstvo pojedinca izloženi su povredama više nego ikad, što na sudovima u Federaciji BiH, a posebno Općinskom i Kantonalnom sudu u Sarajevu, kao najvećim sudovima u Federaciji BiH, dovodi do povećanja broja postupaka po tužbama za naknadu štete zbog klevete, tako da je analiza postojeće zakonske regulative i sudske prakse u tom pogledu, od značaja ne samo za nosioce pravosudnih funkcija koji rješavaju u takvim predmetima, već i za novinare, urednike, vlasnike web portala i medijskih kuća, koji su najčešće u ulozi tuženih u ovim predmetima. Ovim radom, nastojala sam da identifikujem osnovne pojmove i probleme na koje se može naići u rješavanju predmeta po tužbama za klevetu, sa posebnim osvrtom na SLAPP tužbe, cijeneći, kako postojeću zakonsku regulativu Federacije BiH, tako i relevantnu sudsku praksu, uključujući i presude koje sam radila kao sudski stručni saradnik Kantonalnog suda u Sarajevu, a za koje cijenim da mogu biti od pomoći sudijama i sudskim stručnim saradnicima koji rade na ovakvim predmetima.

Ključne riječi: sloboda izražavanja, kleveta, SLAPP tužbe, javna ličnost, izuzeci od odgovornosti.

DOKAZ O PLAĆENOJ NAKNADI ZA POKRETANJE ŽALBENOG POSTUPKA PREMA ZAKONU O JAVNIM NABAVKAMA BIH – PRAVNA DILEMA, PRAKTIČNA PRIMJENA I POSTEPENO STVARANJE SUDSKE PRAKSE

Muamer Voloder, dipl. iur. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo Podružnica Termoelektrana Tuzla, Stručni saradnik za pravne poslove i zastupanje društva

Rad analizira pravne i praktične aspekte nove zakonske obaveze dostavljanja dokaza o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka prema Zakonu o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH”, broj 50/24). Poseban fokus stavljen je na tumačenje izraza „dokaz o plaćenoj naknadi” i zahtjeva da se „nesumnjivo utvrdi da je transakcija izvršena”, što u praksi otvara dileme oko prihvatljivosti uplatnica, bankovnih izvoda i elektronskih potvrda kao dokaza. Autor ukazuje na nedostatak usklađenosti između zakonskih rokova za izjavljivanje i odlučivanje o žalbi, kao i na period pravne praznine koji je nastao između stupanja zakona na snagu i donošenja instruktivnih akata. Analizom normativnog okvira, uputstava Agencije za javne nabavke i sudske prakse, rad zaključuje da nova zakonska rješenja doprinose većoj fiskalnoj disciplini i smanjenju zloupotreba prava na žalbu, ali istovremeno zahtijevaju dodatno normativno preciziranje radi osiguranja ujednačene i pravedne primjene u praksi.

Ključne riječi: javne nabavke, žalbeni postupak, dokaz o uplati, rokovi, URŽ BiH.

FORMALNA JEDNAKOST I STVARNE RAZLIKE: VJEŠTAK TUŽILAŠTVA I VJEŠTAK ODBRANE U KRIVIČNOM POSTUPKU

doc.dr.sc. Mirsada Murtić Uhy Revident doo Mostar, ovlašteni revizor

Ovaj rad analizira ulogu i procesni položaj sudskog vještaka kojeg predlaže tužilaštvo i sudskog vještaka kojeg predlaže odbrana u krivičnom postupku. Iako važeći pravni okvir formalno zahtijeva da svi sudski vještaci postupaju nepristrasno i nezavisno, bez obzira na stranu koja ih predlaže, u praksi dolazi do određenih razlika koje proizlaze iz različitog procesnog konteksta u kojem se vještačenja provode i prezentiraju. Analiza je usmjerena na normativni okvir vještačenja, okolnosti angažovanja vještaka, dostupnost spisa i dokumentacije, vremenska ograničenja, kao i metodološke pristupe u utvrđivanju relevantnih činjenica. Posebna pažnja posvećena je tretmanu sumnje i vrednovanju vještačkih nalaza u svjetlu načela in dubio pro reo. Zaključuje se da uočene razlike između vještaka tužilaštva i vještaka odbrane ne proizlaze iz profesionalne pristrasnosti, već iz njihove procesne uloge u krivičnom postupku, pri čemu se ističe ključna odgovornost suda da kritički cijeni nalaze vještaka radi osiguranja pravičnog suđenja.

Ključne riječi: sudski vještak; vještak tužilaštva; vještak odbrane; krivični postupak; vještačenje; procesni položaj; nepristrasnost; pravično suđenje.

PRAVO NA RAZVRGNUĆE SUVLASNIČKE ZAJEDNICE I NJEGOVA OGRANIČENJA

V. Prof. dr. Esad Oruč, advokat; vanredni profesor na Internacionalnom Burč univerzitetu u Sarajevu i docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici

Rad se bavi institutom razvrgnuća suvlasničke zajednice, s posebnim osvrtom na pravnu prirodu prava na razvrgnuće i ograničenja njegove realizacije. Polazeći od shvatanja suvlasništva kao imovinske i interesne zajednice privremenog karaktera, u radu se razmatra pravo suvlasnika da zahtijeva razvrgnuće zajednice, kao i pitanje njegove kvalifikacije u pravnoj teoriji. Posebna pažnja posvećena je analizi situacija u kojima razvrgnuće nije moguće ili nije dopušteno, pri čemu se razlikuju normativna ograničenja i faktičke zapreke za provođenje razvrgnuća. U tom kontekstu razmatraju se slučajevi u kojima je razvrgnuće isključeno zbog imperativnih zakonskih normi ili prirode stvari, kao i problemi koji se javljaju kod razvrgnuća suvlasništva na nekretninama sa bespravno izgrađenim objektima i kod postojanja izvanknjižnog suvlasništva. Poseban dio rada posvećen je razvrgnuću u nevrijeme, zaštiti prava trećih lica i zabrani zloupotrebe prava, uz osvrt na sudsku praksu i uporednopravna rješenja. Na kraju se razmatra pitanje mogućnosti odricanja od prava na razvrgnuće, s posebnim naglaskom na zakonska ograničenja takvog odricanja.

Ključne riječi: suvlasništvo, razvrgnuće suvlasničke zajednice, pravo na razvrgnuće, ograničenja razvrgnuća, mogućnost i dopuštenost razvrgnuća.

GRANICE OPOREZIVANJA PRIHODA IZ RADNOG ODNOSA: OBLIGACIONI ODNOSI I ,,VELIKI DOPRINOSI”

Advokat Nedžad Beća, mr. iur., Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću. Nedžad E. Beća

Ovaj rad analizira porezno-pravni tretman obligaciono-pravnih odnosa između pravnih lica i njihovih zaposlenika ili direktora u praksi nadležnih organa Federacije Bosne i Hercegovine, s posebnim osvrtom na obavezu obračuna i uplate tzv. „velikih doprinosa”. Povod za istraživanje predstavlja praksa poreznih organa i sudova da pojedina davanja zaposlenicima kvalificiraju kao prihode iz nesamostalne djelatnosti, bez prethodnog utvrđivanja njihove stvarne pravne prirode. Rad se zasniva na normativnoj analizi odredbi Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o radu, Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak, uz primjenu načela materijalne istine i principa substance over form. Posebna pažnja posvećena je razgraničenju radno-pravnih i obligaciono-pravnih odnosa te uslovima za nastanak obaveze obračuna doprinosa na osnovu plaće. Analizom primjera iz prakse ukazuje se na nedostatak zakonskog uporišta za automatsko oporezivanje takvih davanja kao prihoda iz radnog odnosa te se zaključuje da takva praksa dovodi do povrede načela zakonitosti, pravne sigurnosti i prava na imovinu.

Ključne riječi: porezno pravo; doprinosi; prihod iz radnog odnosa; obligacioni odnosi; pozajmica; neosnovano obogaćenje; materijalna istina; Porezna uprava FBiH; pravna sigurnost.

Prvi broj časopisa je indeksiran u CEEOL bazi.

ISSN 3029-4908  (Online)

ISSN  3029-4894  (Print)

PULS NORME Izbornik